Socijalni pedagog je stručnjak koji obavlja socijalnopedagošku djelatnost s osobama u riziku za razvoj problema u ponašanju te osobama s problemima u ponašanju (osobe s teškoćama u ponašanju ili s poremećajima u ponašanju) uključujući djecu, mlade i odrasle. Djelatnost uključuje socijalnopedagošku procjenu te razvoj, implementaciju i evaluaciju intervencija u području promocije mentalnog zdravlja/pozitivnog razvoja, prevencije i tretmana problema u ponašanju te posttretmana. Provodi stručne postupke, mjere, aktivnosti i programe, odnosno kreira sustav intervencija usmjeren pojedincima, obiteljima, skupinama, institucijama, organizacijama i zajednicama. Usmjeren je na procjenu potreba i resursa, rizičnih i zaštitnih čimbenika, promjenu ponašanja te unaprjeđivanje psihosocijalnog funkcioniranja i kvalitete života, osoba u riziku za razvoj problema u ponašanju ili s problemima u ponašanju zasnovano na humanizmu i ljudskim pravima te na dobrobit pojedinca i društva u cjelini. Zapošljava se u institucijama i organizacijama koje utječu na razvoj, zdravlje i kvalitetu života kako ukupne populacije tako i osoba u riziku za razvoj problema u ponašanju ili s problemima u ponašanju te njihovog socijalnog okruženja, uključujući sustave odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, zdravstva, pravosuđa, unutarnjih poslova, organizacije civilnog društva te vjerske i humanitarne zajednice.

Korisnici socijalnopedagoških intervencija su osobe čije ponašanje odstupa od uobičajenih kulturnih i društvenih normi, dobi i situaciji primjerenih ponašanja, a čije posljedice mogu štetno djelovati na samu osobu i okruženje i time otežavati uspješnu socijalnu integraciju, ali i osoba bez razvijenih odstupanja s ciljem prevencije problema u ponašanju. U sustavu odgoja i obrazovanja, korisnici socijalnopedagoških intervencija su djeca i mladi u riziku za razvoj problema u ponašanju, s problemima u ponašanju i/ili s emocionalnim problemima te s teškoćama u učenju koje su uzrokovane emocionalnim problemima i/ili problemima u ponašanju kao i djeca i mladi s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima, a čije ponašanje štetno djeluje na njihov akademski, socijalni i osobni razvoj te čija ponašanja mogu biti problematična za dobrobit drugih pojedinca i skupina u odgojno – obrazovnim ustanovama. Osim toga, socijalni pedagozi provode socijalnopedagoške intervencije usmjerene na promociju mentalnog zdravlja/pozitivnog razvoja kroz razvoj, implementaciju i evaluaciju preventivnih programa. U sustavu zdravstva korisnici socijalnopedagoških intervencija su osobe koje uz postojanje emocionalnih i/ili psihičkih poremećaja iskazuju poteškoće u interpersonalnim odnosima i socijalnom funkcioniranju kao i osobe koje uslijed postojanja emocionalnih i/ili psihičkih poremećaja čine kaznena i/ili prekršajna djela odnosno iskazuju ponašanja kojima ugrožavaju sebe ili druge. U sustavu unutarnjih poslova i pravosuđa, korisnici socijalnopedagoških intervencija su počinitelji kaznenih i/ili prekršajnih djela. U području socijalne skrbi korisnici socijalnopedagoških intervencija su osobe čija ponašanja značajno odstupaju od opće prihvaćenih socijalnih i kulturnih te zakonom definiranih normi te koja su rizična za vlastiti razvoj i/ili dobrobit drugih pojedinaca i skupina u društvu. U području civilnog društva, uz prethodno navedene, korisnici mogu biti pripadnici marginaliziranih skupina u društvu, kao i pojedinci koji žele unaprijediti kvalitetu života. 

Socijalni pedagozi/socijalne pedagoginje rade individualno ili u timu. Rade u zatvorenim prostorima, ali rad može uključivati i rad na otvorenom, a ponekad i terenski rad. Rad socijalnog pedagoga može se odvijati u jutarnjim, poslijepodnevnim, iznimno noćnim smjenama, na nekim radnim mjestima mogu raditi i vikendom. Izloženi su umjetnoj rasvjeti, a na nekim mjestima umjerenoj do jakoj razini buke. Tijekom rada socijalni pedagozi i socijalne pedagoginje mogu biti izloženi dugotrajno sjedećem i stojećem položaju, a na nekim mjestima rad uključuje učestalo hodanje. Na nekim pak mjestima socijalni pedagozi i socijalne pedagoginje većinu vremena provode sjedeći, koristeći računalo i/ili pripremajući materijale za rad, što dugoročno može ostaviti posljedice na njihovo fizičko zdravlje. Unutar nekih sustava zapošljavanja (poput sustava pravosuđa, socijalne skrbi i zdravstva) socijalni pedagozi i socijalne pedagoginje ponekad su u svom radu izloženi pojačanim zdravstvenim rizicima. Radi se o potencijalnoj fizičkoj ili psihičkoj ugrozi od strane korisnika (npr. fizički napadi korisnika, fizička izloženost pri smirivanju korisnika, korisnici pod utjecajem psihoaktivnih tvari), zatim opasnosti od dobivanja zaraznih bolesti pri izravnom kontaktu s pojedinim korisnikom ili grupom korisnika. Navedeno podrazumijeva i izloženost pojačanom stresu, sindromu izgaranja te riziku od posredne viktimizacije uslijed odgovornosti za životne ishode korisnika. Važna specifičnost socijalnih pedagoga i socijalnih pedagoginja je nužnost posjedovanja vrijednosnog sustava koji omogućava rad s marginaliziranim i socijalno isključenim skupinama korisnika.